Patricia Hunt

Patricia Hunt je bivša predsjednica Europskog udruženja za psihoterapiju(EAP). Godine 2022. primljena je u članstvo Royal Society for the Arts u Ujedinjenom Kraljevstvu, uz priznanje njenog rada kao predsjednice EAP-a i u sektorima zdravstva i sveučilišta. Trenutno vodi rad EAP-a na podršci psihoterapeutima u Ukrajini tijekom rata. Članica je Upravnog odbora Svjetskog vijeća za psihoterapiju i bivša predstojnica odjela na Sveučilištu u Nottinghamu, Ujedinjeno Kraljevstvo. Osnivačica je novog odjela za psihoterapiju u Ningbu, Kina, na međunarodnom kampusu Sveučilišta Nottingham, te je također bivša potpredsjednica Vijeća za psihoterapiju Ujedinjenog Kraljevstva. Ona je psihoterapeutkinja, konzultantica i savjetnica.

Psihoterapija i uloga psihoterapeuta u Europi

Drago mi je što sam pozvana na ovu konferenciju i što ću govoriti o Europskom udruženju za psihoterapiju (EAP). Ta organizacija predstavlja perjanicu psihoterapijske struke u Europi i jako mi je pri srcu.U svom izlaganju govorit ću o povijesti EAP-a, Strasburškoj deklaraciji, Europskoj diplomi za psihoterapiju, Zakonu o psihoterapiji te o radu koji se provodi s Europskom komisijom radi uspostavljanja zajedničkog okvira za osposobljavanje psihoterapeuta u Europskoj uniji. Također ću govoriti o radu koji EAP provodi u podršci psihoterapeutima u Ukrajini te ću podijeliti svoje misli o ulozi koju psihoterapeuti mogu i imaju u društvu, kao graditelji mira i savjetnici za neke od najurgentnijih globalnih problema današnjice, uključujući odgovor čovječanstva na klimatske promjene.

.

Irena Bezić

Irena Bezić je licencirani gestalt terapeut i supervizor (EAP, EAGT). Radi u privatnoj praksu u Zagrebu, Hrvatska. Od 1996 vodi edukacije iz gestalt terapije u organizaciji Centra IGW Zagreb.

Ima doktorat iz kliničke psihologije i majka je dvoje odrasle djece. U ratnom periodu je intenzivno radila sa traumatiziranim ljudima. Osim gestalt terapije završila je Imago partnersku terapiju i biodinamsku terapiju. Radi individualnu psihoterapiju, partnersku i grupnu te provodi superviziju za psihoterapeute i niz različitih organizacija. Predaje na Sveučilištu u Zagrebu u poslijediplomskim studijima: Timsku superviziju (na studiju socijalnog rada), Uvod u gestalt terapiju (studij psihoterapije, Medicinski fakultet) i Psihoonkologiju (Odjel za psihologiju, Filozofski fakultet). Od 2005 predstavlja hrvatske psihoterapeute u European Association for Psychotherapy (EAP), a od 2023. Irena Bezić je nova predsjednica EAP.

Etika u psihoterapiji

„Etika u psihoterapiji“ i „Kako podučavati psihoterapeute o etici u psihoterapiji“ zvuči kao naslov, koji nije atraktivan za slobodoumne psihoterapeute – atraktivniji naslov bi bio „Nove tehnike za rješavanje problema nesigurnosti, ambigviteta i neizvjesnosti u psihoterapijskom radu“. Pa ipak se tu radi o sličnoj tematici. Etika u psihoterapiji se ne odnosi samo na upoznavanje etičkih principa i kodova, nego je veći dio ove tematike posvećen preuzimanju odgovornosti psihoterapeuta za svoje odluke i vježbanju samorefleksije, vezane uz vlastite vrijednosne principe, koji su u sjeni tijekom psihoterapijskog rada.

Učiti o etici u psihoterapiji znači razviti osjetljivost na etičke dileme – što znači poticanje refleksije o kompleksnosti svakodnevnih situacija, u kojima treba zadržati povjerenje klijenta i paralelno procesuirati vlastite stavove o postupcima klijenta i o klijentu kao osobi, a ne izbjegavati etičke dileme kroz pridržavanje naučenih principa i pravila etičkog ponašanja u odnosu prema klijentu.

U refleksiji etičkih dilema u kontekstu psihoterapije treba često voditi računa o političko/kulturološkom kontekstu i biti spreman na prilagodbu vlastitih principa principima kulture klijenta. Nekad se tu radi o poslovnom aspektu psihoterapije, npr. konkurencija između kolega ili između raznih instituta; načini rješavanja etičkih pritužbi od strane klijenata ili rješavanje dilema, vezanih uz neetičko ponašanje kolega, premda se na njih nije nitko direktno žalio. U tom kontekstu pomaže jasnoća vlastite vrijednosne pozicije i spremnost na dijalog s drugom stranom.

Etička pitanja često postanu sadržaj, gdje se traži, tko je u pravu i tko nije u pravu – tko je u poziciji moći da postavlja etičku normu, a tko nije. Iz moje perspektive etički okvir za psihoterapiju je nešto drugo i znači „najbolje ponašanje za klijenta i za čovječanstvo iz moje osobne pozicije i iz pozicije mene kao psihoterapeuta“.

Boba Lojk

Bosiljka Boba Lojk je psihoterapeut RT s europskom diplomom psihoterapije i EIRT i WGI senior instruktor. Voditeljica je edukacije Europskog instituta za realitetnu terapiju i glavna tajnica Europske udruge za realitetnu terapiju (EART). U području savjetovanja radi četiri desetljeća, a od 1990. poučava teoriju izbora i njezine aplikacije u različitim područjima ljudskog djelovanja (savjetovanje, poučavanje, vođenje). Zajedno sa suprugom Leonom osnovala je petogodišnji studij za stjecanje naziva psihoterapeut realitetne terapije kao i četverogodišnji studij za stjecanje naziva savjetovatelj realitetne terapije. Autorica je brojnih članaka i koautorica više knjiga.

Značaj jezika, govora i razgovora u realitetnoj terapiji

Jezik, govor i razgovor u psihoterapiji usko su povezani i isprepleteni, iako se o njihovoj važnosti u teorijama psihoterapije posebno ne raspravlja. U realitetnoj terapiji razumijevanju jezika, govora i razgovora pridajemo veliku važnost.

Iz perspektive teorije izbora, koja ljudski organizam definira kao zatvoreni sustav, govor je namjensko ponašanje usmjereno k uspostavljanju ravnoteže s okolinom. Iako je kod govora u prvom planu aktivnost, govor je cjelokupno ponašanje, što znači da se ne može odvojiti od mišljenja, osjećanja ili fizioloških procesa. Govoreći preko jezika komuniciramo svoje misli, produciramo osjećaje i potičemo tjelesne procese.

Glasser predstavlja realitetnu terapiju kao primjenu teorije izbora u terapijskom procesu. Pri tome je cilj stvoriti uvjete u kojima će klijent imati mogućnost svoja tradicionalna uvjerenja odnosno ideju da okolnosti određuju njegovo ponašanje zamijeniti novim uvjerenjem da on bira svoje ponašanje bez obzira na okolnosti ili u okolnostima kakve jesu s ciljem uspostavljanja ravnoteže sa sobom i okolinom. U tome razgovor kao razmjena razumijevanja između klijenta i terapeuta ima ključnu ulogu. Budući da terapeut i klijent polaze od dva suprotstavljena uvjerenja, to se jasno odražava u jezicima koje koriste. Stoga Glasser govori o dva jezika, jeziku psihologije izvanjske kontrole kojim se služi klijent nasuprot jeziku teorije izbora kojim se služi terapeut.

Razgovor u realitetnoj terapiji kroz proces samoprocjene, iskustvene provjere i integracije novih uvjerenja omogućuje klijentu promjenu jezika koji je ključan za njegovu buduću komunikaciju sa značajnim drugima. Istodobno, osvještavanje i ispravljanje jezika kojim se služi klijent dodatno učvršćuje u uvjerenjima teorije izbora.